taj chai
četvrtak, 31.01.2013.
Mudrost čaja...
Izreke nastale u različitim kulturama i vremenskim razdobljima pokazatelj su kulture čaja pojedinih civilizacija:
Gladstone, 1865. god.:
Ako vam je hladno, čaj će vas ugrijati. Ako je vruće, čaj će vas rashladiti. Ako ste depresivni, čaj će vas razveseliti. Ako ste uzbuđeni, čaj će vas smiriti ...
Kineska izreka:
Bolje biti bez hrane tri dana, nego bez čaja jedan.
Zen haiku:
Čudno je kako čajnik istovremeno može predstavljati udobnost samoće i zadovoljstvo društva.
Japanska izreka:
Ako čovjek nema čaj u sebi nije u mogućnosti razumjeti istinu i ljepotu.
Kineska izreka:
Kako se vodom peremo izvana, tako se čajem peremo iznutra.
Marokanska izreka (meni najdraža):
Prva čaša je kao život - gorka
Druga čaša je kao ljubav - slatka
Treća čaša je kao smrt - blaga
Toplo - hladno
U Sant Luisu je 1908. godine otkriven tzv. ledeni čaj koji je svoju premijeru imao na svjetskoj izložbi kojoj je domaćin bio ovaj grad. Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe, američki poslovni ljudi su pokušali prezentirati ovaj napitak. Međutim kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vruć. Uvoznik čaja iz Indije, Richar Blechhynden, u strahu od financijskog fijaska dao je da se kocke leda prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I zaista oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni. Vrećica za čaj je također kreirana u Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorški trgovac čajem, Thomas Sullivan, je svojim poslovnim partnerima slao probe čaja u svilenim vrećicama prilagđenim jednoj čajnoj šalici. Pogodio je američki praktični duh pa je čaj u vrećicama brzo postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.
Željezne legende...
Legende o Tie Guan Yin čaju
Prva legenda kaže kako je učenjak po imenu Wang jednoga dana otkrio biljku čaja koja raste ispod stijene, poznate kao Guanyin, u provinciji Anhui. Donio je biljku kući i zasadio je. Postao je vrlo uspješan znanstvenik i imao priliku da posjeti cara Qianlonga. Ponudio mu je neke svoje čajeve kao dar. Car je bio toliko impresioniran da je pitao Wanga kako je došao do takvog prekrasnog čaja. On je rekao caru kako ga je pronašao pod stijenom Guanyin. Car je čaj nazvao Tie Guan Yin nakon zvuka koji je odzvanjao kada je čaj udario dno čajnika.
Druga legenda kaže : tijekom vladavine cara Qianlonga u provinciji Fujian u Anxi, došlo je do razaranja hrama koji je posvećen Bodhisattva Guanyin, budističkoj božici milosrđa. Siromašni farmer po imenu Wei Yin, na putu do svojih polja svakodnevno, je prolazio pored hrama i zamijećivao njegovo pogoršanje stanja. Osjetio je da treba nešto učiniti. Kao poljoprivrednik nije imao materijalnih sredstva, pa je umjesto toga donio metlu i tamjan u hram. Temeljito je očistio hram i zapalio tamjan. To bi učinio dva puta mjesečno za nekoliko mjeseci. Jedne noći, u snu mu se ukazala Bodhisattva Guanyin i kazala mu da se iza hrama nalazi pećina i daje u njoj blago, te da ga podijeli sa drugima. Kad se probudio, Stari Wei otišao je pravac u pećinu gdje je zatekao pupoljak. Pupoljak je ponio kući , zasadio i njegovao ga dok se nije pretvorilo u grm. To je bio grm čaja. Bio je fantastičnog okusa, za razliku od čajeva koje je ikada kušao. Znao je da je taj grm doista blago. Čaj je podijelio svim susjedima u selu. Čaj se smatra nacionalnim blagom i uz grm stoji ploča sa uklesanim imenom poljoprivrednika.
Iron, nije maiden, već čaj...
Tie Guan Yin čaj u prijevodu bi značio „Željezna božica“ iz razloga što osušeni listići čaja, kada padaju u čajnik, odzvanjaju kao da je udario čelik. Čaj je jedan od najpoznatijih vrsta kineskog čaja. Ima mnogo različitih prijevoda i često se naziva Tie Guan Yin, Ti Kuan Yin, Tikuanyin, željezni Buddha, Željezna božica, i Željezna božica milosrđa. Bez obzira na ime koje koristite, to je divan čaj. Podrijetlom iz provincije Fujian. Ovaj je čaj popularan već stoljećima. Listovi čaja su tamno zelene boje. Čaj ima miris orhideje, a okus mu je dugotrajan.
srijeda, 16.01.2013.
Žuta planina (krznena vrha)
Huangshan Mao Feng čaj je zeleni čaj proizveden u jugoistočnoj unutrašnjosti provincije Anhui u Kini. Čaj je jedan od najpoznatijih čajeva u Kini i nalazi se na popisu najpopularnijih kineskih čajeva.
Čaj je niknuo u blizini Huangshana („Žuta planina“), mjesta koje je dom mnogih poznatih sorti zelenog čaja. Huangshan Mao Feng u prijevodu bi značilo „Žuta planina krznena vrha“, zbog malih bijelih dlačica koje prekrivaju listiće, a oblik prerađenih listića nalikuje vrhu planine. Najbolje vrijeme za branje je u rano proljeće. Beru se isključivo pupoljci i list uz korijen.
Legende o Huangshan Mao Feng čaju
Prema lokalnoj legendi, mladi znanstvenik i lijepa lokalna djevojka ludo se zaljube. Lokalni zemljoposjednik vidio je djevojku kako bere čaj i poželio je. Prisilio je njene roditelje da je udaju za njega. Noć prije vjenčanja, mlada se djevojka iskrala iz kuće, otkrivši da je zemljoposjednik ubio učenjaka. Otišla je do njegova groba i plakala dok nije postala kiša, a znanstvenikovo je tijelo postalo čajevca.
utorak, 15.01.2013.
Nije sve kinesko loše...
Da razjasnimo, kada govorim o čaju pričam o biljci Camellia sinensis, odnosno čajevcu.
Čaj se proizvodi u nekoliko država svijeta od kojih su Kina, Indija, Japan i Šri Lanka vodeće, te su tamo najpopularniji i najprodavaniji čajevi na planeti. Kina ima više od tisuću vrsta i podvrsta čaja, od kojih je oko sedamsto vrsta zelenog čaja. Ja ću se ograničiti na tri najpoznatije vrste čaja, egzotičnih imena poput Anji Bai Cha, Huangshan Mao Feng ili Tie Guan Yin.
Nevjerojatno umirujući...
Razlog zašto je Anji Bai Cha čaj tako cijenjen od strane stručnjaka i znalaca je zbog iznimno visokog sadržaja teina. Prema stručnjaku Chen Qikunu, čaj sadrži najmanje 6-8% aminokiselina, od kojih je najmanje 2,5% tein. To je gotovo dvostruko više u odnosu na druge zelene čajeve. Tein je najvažnija odrednica kvalitete čaja. On je uglavnom odgovoran za umirujuće učinke i svježi okus zelenog čaja.
Kako zeleni čaj može biti bijeli?
Anji se čaj obrađuje kao zeleni čaj, ali on je "bijeli" jer se pupoljci beru u rano proljeće kada su bijele boje. Što je čaj bjeliji, to je klasa čaja viša. Nakon obrade, čaj dobiva blijedo žućkasto-zelenu boju.
petak, 04.01.2013.
Život na visokoj nozi...
Sjetimo li se Bostonske čajanke, nije nimalo pretjerano tvrditi kako je jedan od faktora u američkoj pobuni protiv Britanaca bio upravo čaj i kako im je upravo on prouzročio "glavobolje"…
No, nedugo zatim, za vrijeme vladavine kraljice Viktorije, njezine su pratilje, navodno, imale vrlo velikih problema izdržati od prilično oskudnog ručka do i dalje velike, obilne dvorske večere. Jedna od njenih pratilja, vojvotkinja od Bedforda, Anna Maria Stanhope, navodno je prva počela tražiti da joj se popodne, oko 16-17 sati, servira čaj i nešto kruha.S vremenom je na ovo druženje počela pozivati prijateljice – uvijek točno u 17 sati – kojima bi ponudila sendviče, kolačiće i, dakako, čaj. Nije trebalo proći mnogo vremena da ostali preuzmu ovaj dvorski običaj i počnu ga provoditi u svim društvenim slojevima, od aristokracije pa do običnih građana. U tipičnom engleskom popodnevnom čaju možete tako danas uživati u većini londonskih hotela gdje ćete uz čaj dobiti i mnogobrojna peciva, sendviče i ostalo što čini potpuno iskustvo engleskog popodnevnog čaja, iako će vas to iskustvo katkada stajati i nekoliko desetaka funti, no dodaci koje ćete dobiti uz čaj nahranit će vas katkada i toliko da vam večera više neće biti potrebna.
nedjelja, 16.12.2012.
Na današnji dan...
Davne 1773. godine, na današnji dan, dogodila se Bostonska čajanka.
Bila je to svojevrsna provokacija kojom su građani Bostona iskazali nezadovoljstvo britanskom ekonomskom politikom prema američkim kolonijama.
Bojkot kineskog čaja, koji je u Ameriku uvozila Velika Britanija preko Istočnoindijske kompanije, organizirao je John Hancock. Nakon dugotrajnog bojkotiranja čaja koji Amerikanci više nisu kupovali, kompanija je zapala u velike dugove, a ogromne zalihe čaja propadale su, jer mu je cijena bila viša od jeftinog krijumčarenog čaja koji se uvozio na crno, bez poreza. Britanska je vlada izglasala Odredbu o čaju kojom je dopustila Istočnoindijskoj kompaniji da čaj prodaje direktno kolonijama po cijeni nižoj od one na crnom tržištu. Nezadovoljni takvom politikom, Bostonci su sa tri britanska broda koji su uvozili čaj, pobacali svu zalihu u more. Incident je bio poticaj cijeloj američkoj populaciji za suprotstavljanje Britancima, što je naposljetku dovelo do Američkog rata za nezavisnost.
Oznake: povijest
petak, 14.12.2012.
Gledamo ga u sapunicama...
Turski je čaj jedna vrsta crnog čaja. Raste na izrazito plodnom tlu istočne obale Crnog mora, u podneblju blage klime sa dosta padalina. Ovaj čaj se priprema u specijalnom čajniku sastavljenom iz dva dijela. Voda se zagrijava u većem, plićem čajniku i kada zakuha dio se prelije u manji, u koji se stavlja i nekoliko žličica čaja. Na ovaj način dobiva se veoma jak, koncentrirani čaj. Prilikom serviranja preostala voda se koristi za razblaživanje skuhanog čaja, prema tome kako tko voli. Čaj se pije iz manjih čaša kako bi zadržao toplinu, a istovremeno se može i uživati u njegovoj boji. Po želji se takođe dodaje i šećer – obavezno u kockama. Mlijeko i limun se u ovaj napitak ne dodaju. U muslimanskim zemljama na ovakav ili sličan način pripremljen napitak zamenjuje kavu i alkohol, ali predstavlja i bitan socijalan element – ispijanje čaja je pravi društveni događaj.
U Turskoj dominira čaj poznat pod imenom Rize tea. Nazvan je po podneblju u kojem se uzgaja.
Turska godišnje proizvede oko 6 % svijetske proizvodnje čaja, a njezini su stanovnici 2004. godine bili i rekorderi po potrošnji – 2.5 kg po stanovniku, kada su pretekli i Veliku Britaniju, čija je potrošnja te godine bila 2.1 kg.
U kulturi Turske nuđenje čaja predstavlja znak prijateljstva i gostoprimstva na svakom mjestu, od restorana i "bazara" do stanova. Čaj se priprema i pije prije i poslije obroka. Ipak popularnost je u samoj zemlji stekao tek u dvadesetom stoljeću kao alternativa kavi, koja je postala preskupa za uvoz u periodu nakon pada Osmanskog carstva. Po preporuci osnivača savremene Turske države Ataturka, Turci se okreću čaju kao domaćem proizvodu do kojeg je lako doći.
ponedjeljak, 10.12.2012.
Legende kažu...
U ovim hladnim zimskim danima svi posežemo za šalicom vrućeg čaja, no što zapravo znamo o njemu!?
Postoji legenda o indijskom kraljeviću Dharmi, koji je lutao Indijom tragajući za istinom. Jednoga se dana uputio u Kinu kako bi odao počast Budhi. Za vrijeme ceremonije meditacije obuzme ga umor i klone u san. Ljut na sebe što ne može obuzdati ljudsku slabost, odreže si očne kapke koji padnu na zemljano tlo te puste korijenje. Nedugo zatim, iz tih korijena počnu nicati zeleni listići. Dharma kuša listiće i iznenadi se njihovom svježinom. Listići su mu uklonili umor i pospanost.
Zatim, postoji još jedna koja kaže kako je kineski car Shen-Nong slučajno otkrio pripremu ovog napitka prilikom jednog od svojih lovačkih izleta. Uzevši vodu iz rijeke, stavi je na vatru da prokuha. Odjednom zapuhne jak vjetar i otrgne lišće stabljike čaja koja je rasla u blizini, te se jedan list nađe u posudi s zakuhalom vodom. Voda u posudi ubrzo promijeni boju te se aromatični miris stane širiti. Cara, nepoznat, ali veoma ugodan miris, nagna da kuša neobičnu "obojanu" vodu. Nakon ispijenih nekoliko gutljaja, caru se svidi i ojača ga. Ta "obojana" voda, odnosno čaj, tako bude otkriven i stane se širiti diljem Azije.
